DANI DARIVANJA

Najljepše želje i vrijeme darivanja....Kako u Vama odjekuju te riječi?
Vidite li možda vatru u kaminu, čujete li škriputanje snijega pod nogam

i zvuk praporaca jurećih saonica?

Osjećate li miris cimeta i ruma, okus kuhana vina i ušečerenih badema
ili Vas više mami slatkoća kolačića od marcipana koji se naprosto tope
u ustima i traže još i još...?



Obuzima li Vas polako spokoj i vedrina, neka bezazlena prostodušnost
djeteta koje vjeruje da je život lijep, a ljudi su dobri, da se može dodirnuti
nebo i zaustaviti vrijeme?



Možda je za Vas vrijeme darivanja protkano najljepšim željama, bilo u
doba mature, diplome, prvog poljupca, zaručničkog prstena ili
sudbonosnog "DA".



Ili Vam, ipak, najljepše želje i vrijeme darivanja bude sjećanja na rođendan,
na plavi bicikl i lutku koja govori, na plišanog medu i drveni vlak čije su Vas
tračnice vodile u izmišljene daljine i čudnovate predjele kakve može stvoriti
samo čista i nevina dječja duša ili pak sama Božanska sila.



To čudesno prožimanje dječjeg i Božanskog događa se u nama svakog

Božića kad kroz Kristovo rođenje slavimo dar života,

optimizam i radost novog početka. Na tren opet postajemo djeca,

usuđujemo se maštati i vjerovati u ispunjenje želja.



Božićno nadahnuće trebali bismo zadržati cijele godine, ako zbog ničeg

drugog, onda zbog života samog. Jer dok god živimo i dišemo, možemo birati,

mijenjati putove kojima koračamo, preispitivati stavove i dostizati nove ciljeve.

Svakog dana mogu se u nama roditi najljepše želje koje stvaraju budućnost.

Svakog dana možemo primati i davati ljubav.



Svi mi, bez obzira na materijalni status i položaj u društvu,

čeznemo za nježnošću i ljubavlju, iskrenim osmijehom i riječima

ohrabrenja; priželjkujemo nadahnjujući
susret s drugom osobom koji će nas ispuniti, a ne tek površno zabaviti.
Htjeli bismo da nas drugi prihvate upravo onakve kakvi smo, a ne kakvima se
pretvaramo da jesmo u silnom strahu da nećemo zadovoljiti imperativ
savršenstva koji se poput prokletstva nadvio nad ovo užurbano dvadesetprvo
stoljeće.



Istinski susret dviju osoba, svejedno radi li se o kolegi, roditelju, prijatelju,

djetetu ili partneru, najljepši je dar, samo ako smo ga spremni prihvatiti.

Za njega nije dovoljno gromoglasno slavlje uz prepun stol jer on se ne događa vani,

na površini, već u intimi srca i dubini duše.



Zato otvorimo širom vrata svoje duše, očistimo srce od starih

naslaga zavisti i mržnje, pometimo crvotočinu ljubomore,

odbacimo strah i sumnju. Dopustimo da nam srce obasja

blistava svjetlost nade, ogrijmo ga toplinom
bliskosti i povjerenja. Zapalimo u svom srcu plamen radosti i dobrote

i prostrimo ga oko sebe, možda nam prijeđe u naviku.